Općina Gola obuhvaća područje dviju župa. To su “Župa Gola” i “Župa Ždala”.

Gola je do 1823. godine bila u sastavu Vesprimske biskupije i spadala pod župu Gyékényes. Tad se uz mnoge pregovore Vesprimskog i Zagrebačkog biskupa, a ponajviše mnogobrojne zahtjeve nekolicine mještana koji su živjeli na tom prostoru uspjela odvojiti od župe Gyékényes te je pripojena župi Drnje kao filijala. Još uvijek siromašni stanovnici toga područja uspjeli su pod vodstvom drnjanskog župnika Ivana Sabolovića sagraditi skromnu drvenu kapelu pod nazivom “Sv. Tri Kralja”, potrebnu za održavanje službe Božje. Isto tako selo Ždala nije imalo svoju župu već je pripadalo u sastav župe Brežnica (Berzence) u Vesprimskog biskupiji. U Ždali je tada postojao samo drveni zvonik sa blagoslovljenim zvoncem. Godine 1827. filijala Gola je odvojena od župe Drnje, te je osnovana župa u Goli pod zaštitom “Sv. Triju Kraljeva”. U novostvorenu župu pripala je i filijala Ždala iz župe Gyékényes. Za upravitelja je postavljen Stjepan Ambreuš, kapelan drnjanski, koji nedugo zatim postaje i prvi župnik ove župe. 1830. godine župi je priključeno selo Gotalovo iz župe Drnje. Iste je godine u Ždali podignuto novo groblje, a takvo je osnovano i u Goli u čijem je središtu postavljen lijepi pozlaćeni križ.

Gradnja zidane župne crkve počinje 1839. godine, a 10. svibnja 1840. postavljen je blagoslovljen kamen temeljac. 1842. godine napravljen je toranj crkve, a crkva je iznutra i izvana ožbukana, te su u nju prenesene obnovljene orgulje iz stare kapele. Naredni su župnici među kojima se ističe Pavao Kušter (1862.-1890.) crkvu opskrbili svim potrepštinama, a Kušter je i žitelje Ždale naveo da sebi 1884. godine sagrade krasnu crkvu. 1895. godine selo Ždala se odcjepljuje od župe Gola. Osnovana je župa “Presvetog Trojstva” u Ždali. Kasnije je i u Gotalovu sagrađena crkva “Sv. Ivana Krstitelja”.

Iako su kroz godine ovo područje poharale razne prirodne nepogode kao što je bilo izlijevanje Drave 1851. godine, pošasti kao kolera u Gotalovu 1855. godine koja je pomorila mnogo ljudi, te ratna stradavanje, crkve su sa svojim vjernicima preživjele do danas. Štoviše, sređivale su se i osuvremenjivale da bi do danas izrasle u prelijepe suvremene sakralne objekte dostojne službe Božje.