Naseljavanje Prekodravlja i razvoj do sredine 19. stoljeća

Dio posjeda preko rijeke Drave je bio sastavni dio župe Drnje. Oni su se počeli spontano naseljavati najvjerojatnije već krajem 18., a sigurno početkom 19. stoljeća. U matičnim knjigama župe Drnje nalazimo podatak o novom naselju preko rijeke Drave pod imenom Novo Selo 1802. godine, od 1808. se spominje Ždala (iako je pouzdano postojala i ranije), godine 1809. je prvi puta spomenuto Drnje preko Drave (trans Drava) u matičnoj knjizi krštenih, dok se u matičnoj knjizi vjenčanih župe Drnje spominje od 1813. godine, a 1812. godine selo Gotalovo, od 1819. se spominje Trčkovec, a od 1822. godine selo Gola.

No, selo Gola je svakako nastalo ranije. U matične knjige župe Drnje nije bilo upisivano do 1822. godine zbog toga jer je ranije formalno pripadalo u sastav župe Đekenješ, čemu su se Golčani protivili. U komisijskom protokolu od 13. studenoga 1821. godine, spominje se selo Gola u satniji Peteranec  Đurđevačke pukovnije, u vezi uređenja mjesta u vlastitu župu. “Sveukupno odraslo stanovništvo i gospodari kuća mjesta Gola jednodušno su izrazili molbu za vlastitim župnikom i za privremenom izgradnjom kapele, koja će služiti za održavanje službe Božje, što bi im se moglo dopustiti. Upoznati članovi su uvjereni da ništa neće pomoći u ćudoređu i uzdizanju Golčana toliko kao osnivanje župe…” Tada je mjesto Gola od sjedišta drnjanske župe bilo “udaljeno 3 sata i njezini stanovnici imaju težak prilaz dravskim jarcima koji često toliko preplavljuju da je župna crkva gotovo odrezana od njih. Gola, koja sada pripada đekenješkoj župi ne želi s istom suživjeti, jer se tamo i vjerska nastava i svi ostali vjerski i duhovni čini vrše na mađarskom jeziku, kojega Golčani, mahom Hrvati, ne razumiju.” Selo Gola se tada sastojalo od 52 kuće “i dade se s razlogom očekivati, da će se ono u kratkom vremenu povećati zbog preseljenja onostranih drnjanskih graničara, čije područje Drava često preplavljuje, te su oni na seobu primorani, jer je plavljenje sve učestalije.” Prema tome 1821. godine je već postojalo selo Gola sa 52 kuće, a uskoro se planiralo preseljenje dijela stanovnika iz Drnja. U istom protokolu se predlaže da se selo Ždala, udaljeno 1 sat hoda od Gole, izdvoji iz župe Brežnica i uključi u predloženu župu Gola. Uslijedilo je dopisivanje između Generalne komande i Prečasnog biskupijskog ureda u Zagrebu kome će pripasti selo Gola. Đekenješki župnik je krajem 1822. godine predložio da mjesto Gola ostane u Vesprimskoj biskupiji.

Plansko naseljavanje Prekodravlja se odvijalo od 1822. godine. Prema spomenici župe Gola godine 1822. stanovnici drnjanski iz Posomoka, “što su im kuće po otocima bijahu, pripadajuće selu Drnje, zbog teškoće da dođu k Majci Crkvi radi nabujale rijeke, kao i na posjede koje su na imenovanoj zemlji posjedovali, počeli su se iseljavati. I tako polje Gola s drnjanskim stanovnicima, 12 obitelji iz Mađarske s dopuštenjem svojih gospodara i tri obitelji iz Hudovljana, satnije kapelske, iz župe Mosti, dolaskom svoj početak stvorilo. Kasnije prema prilikama mjesta, broj duša i domova se povećavao. Naziv je određen po dijelu zemlje zvanoj Gola. Godine 1824. pod drnjanskim župnikom Ivanom Sabolovićem ovi, još siromašni stanovnici sela Gola, vlastitim poticajom, žarom i vjerom vođeni, skromnu drvenu kapelu dovršiše, započetu 1823. pod nazivom Sv. Tri Kralja, koja je ostala filijala župe Drnje do 1827. godine. U srpnju 1825. godine je biskup Maksimilijan Vrhovac prigodom dijeljenja Sv. Potvrde, vođen pastoralnim žarom, iz Drnja došao u Golu, gdje je nove stanovnike potaka da treba slijediti kreposti i vjeru očinsku, te je mnogima podijelio sveti sakrament Potvrde.”

Selo Ždala je 1815. godine pripadalo u sastav župe Brežnica (Berzence) u Vesprimskoj biskupiji. U kanonskoj vizitaciji od 11. rujna 1815. godine piše: “Na području vojnom, postojeća Ždala sa čardom (koja ima Kapitanyszallas) udaljena je (od župne crkve) na oko jednog i pola sata. Putovanje je otežano zbog močvara, naplavljenih područja i zbog dubokog blata. Biskupski je ured predložio Namjesničkom vijeću da ovdje osnuje samostalnu crkvenu općinu, ali se do danas nije pobrinulo niti o crkvenim zgradama, a ni o materijalnim izvorima opstanka.” U Ždali je tada postojao samo drveni zvonik sa blagoslovljenim zvoncem teškim 92 funte. Zvonar je bio Ivan Mihaldinec, star 46 godina. Babica je bila Josipa Makkosa, stara 53 godine. Ždali je izvan sela Đurđevačka pukovnija dodijelila jedno novo groblje koje je bilo potrebno ograditi i blagosloviti. Žiteljstvo Ždale je bilo čisto katoličko, imalo je 512 stanovnika, od toga 353 ispovjednika i 159 djece te 108 bračnih parova. U Ždali je 30 djece podučavao 22-godišnji Martin Bogadi koji je porijeklom bio iz Drnja, a plaćala ga je vojska. Đurđevačka pukovnija je plaćala župnika 25 forinti. Oni koji su stanovali u Pepelani (hamuegeto haz – kući gdje se proizvodio pepeo za luženje) plaćali su godišnje 2 forinte i dvostruku štolu, ali prestankom posla nestali su i stanovnici.

U Peterancu je 10. travnja 1823. godine napravljen komisijski protokol u kojem su iznijete prednosti “da se mjesto Gola odcijepi od đekenješke župe, no od Vesprimskog biskupskog ureda je protiv toga navedeno slijedeće: da đekenješka župa ima potpuno novi useljiv stan u kojem ima mjesta i za kapelana, te bi on, uspostavi li se župa u mjestu Gola koja nema novog stana, sam se preselio iz Đekenješa u Golu na silu. Točno je da je đekenješka crkva mala i trošna, te postoji opasnost od rušenja, po čemu proizlazi potreba za iskazivanje novih snaga (tj. sredstava) samih Golčana, bez kojih, biskupija tako misli, izgradnja crkve je veoma otežana. Časni kapelan se potpuno upoznao s hrvatskim jezikom kojeg ne govori đekenješki župnik, pa nije ni mogao poučavati. Na kraju Časni Vesprimski biskupski ured nalazi potrebnim spomenuti da se ni u dogledno vrijeme ne može dopustiti uspostava župe u selu Gola. To što navodi strana Časnog Vesprimskog ureda diskutantima je poznato, kao i skupljenim kućnim glavarima sela Gole, kojima je to prenešeno da će bez daljnjega morati doprinositi crkvi i župskom uredu u Đekenješu. A ako već tako vruće žele u svom mjestu ostati kao župa, moraju se obvezati da će najkasnije do konca srpnja ove godine u svom mjestu podići kuću za konak duhovnika. Zbog obaveze izgradnje crkve i farofa, koje oni trebaju, oni sveudilj mole da im u dogledno vrijeme pošalju duhovnika, koji bi se udostojio znati i hrvatski i mađarski, a koji bi do vremena dovršenja htio stanovati na kartiru, budući da vrt i štola (lukno) još nemaju fonda, te nisu u stanju uzdržavati spomenutog duhovnika iz nekog časnijeg mjesta. Slijedeći gornje izlaganje, digao se još stanovnik Gole rekavši da zahvaljujući župnicima, osobito onima koji dolaze iz Drnja, još nisu osiromašeni, jer uvijek im nešto preostane, makar duhovnici produžuju svoj boravak, i objašnjava nadležnom Vesprimskom biskupskom uredu da đekenješki župnik sam ne priječi dolaženje vlastitom duhovniku dokle god se Zagrebački biskupski ured tome ne usprotivi, i dok ne osigura sam svoju nadležnost. Zbog gore nadležnih, od strane Vesprimskog biskupskog ureda predočenih stavova, ovaj naredbodavac ne može potvrditi pripojenje golske zajednice đekenješkoj župi, makar je tome sklon.”

Prema mišljenju Đurđevačke pukovnije od 23. svibnja 1823. godine bi “doseljenici u Goli željeli podignuti primjerenu kapelu, za koju pak trebaju 106 forinti u gotovom, a ostatak novca prikupio bi se doprinosom iz golskih kuća… Za dušobrižnika, odmah po izgradnji crkve iznajmio bi se jedan stan, ne u Đekenješu, nego u Goli.” U spisu od 20. lipnja 1823. godine pisanom u Bjelovaru se vidi da vojno zapovjedništvo smatra “da mjesto Ždala, koja je pod mađarskom župom Brežnica, a pripada Virovskoj kompaniji, pripadne župi Gola do koje joj je ista daljina kao do Brežnice… također i u buduće neka nam se pridoda podvoz za 2 kapelana, koji sada ubire župnik u Drnju, makar se to drugome drnjanskom kapelanu ne sviđa, mada Drnjanci i stanovnici s riječnih otoka djelomično su se već preselili u Golu i još se sele, pa se smatraju budućim župljanima Gole, iz čega proizlazi da bi se mogao steći dojam da mjesto Gola treba župnika upućenog i u mađarski i hrvatski jezik. Za njegovo duhovno djelovanje golska je zajednica pripremila kvartir i podigla kapelu vlastitim sredstvima, premda im je crkvena blagajna bila gotovo prazna.” Dana 1. kolovoza 1823. godine Zagrebački biskupski ured je smatrao da “ne bi valjalo Golu pripojiti Đekenješu jer se ne može dopustiti odvajanje posjeda Gola iz Zagrebačke biskupije, jednako tako ne bi valjalo posjed Ždala ostaviti kod naprijed spomenutoga, zato ne bi valjalo ovu razdiobu u djelo sprovesti. A u vezi toga da li narod može podići odgovarajuću kapelu, očito je da za to dovoljno sposobnih ljudi ima, a za svećenika ima već prije osnutka župe, prikladan stan, konak, također zemlje dovoljno za vrt, utemeljenu dobit na kamatama, sve to je osigurano, zajamčeno i može dobiti odmah. Povrh toga župnik drnjanski do sada ima 2874 duša na brizi, dovoljno da prema propisu ima 2 kapelana na pomoć. Stoga ovaj Biskupski ured u Zagrebu misli: selo Gola neka nadalje ostane na upravi drnjanskog župnika, te da stanovnici posjeda Gola prigodu za svećenika čekaju, a dotle će župnik iz Drnja kapelana za svetu službu dati u Golu kad budu imali kapelu.”

Godine 1827. poslije mnogih zahtjeva stanovnika Gole, i “radi teškog upravljanja iz Drnja, i jer je to tražilo duhovno dobro, odvojena je filijala Gola od župe Drnje, te je osnovana župa u Goli pod zaštitom Sv. Triju Kraljeva”. U sastav nove župe Gola “pripada iz Berzenca, filijala Ždala, iz Virovske satnije, kojom su prije uspostave utemeljenja župe Gola upravljali župnici iz Berzenca u Vesprimskoj biskupiji. Ima tu već oko 50 godine kako selo Ždala ima svoju tradiciju, a ipak tek sada bilježi svoj početak… Na novoosnovanu župu kao upravitelj poslan ej po Ordinariju biskupu Maksimilijanu Vrhovcu Stjepan Ambreuš, kapelan drnjanski, koji je kroz četiri posljednja mjeseca 1827. već upravljao, da bi 1828. u mjesecu siječnju po Preuzvišenom Ratnom dvorskom savjetu prvi župnik ove župe postao.”

Župnik je dobio 1829. godine dva jutra zemlje. Selo Gotalovo je iz sastava župe Drnje, godine 1830. ušlo u sastav župe Gola. Iste je godine u Ždali podignuto novo groblje, a takvo je osnovano za Golu 1834. godine u čijem je središtu postavljen lijepi pozlaćeni križ. Župni dvor (kurija) je bila podignuta u godini osnutaka župe, a preuređena je bila 1833. godine. Gradnja zidane župne crkve je počela 1839. godine, a 10. svibnja 1840. godine je blagoslovljen kamen temeljac. U kanonskoj vizitaciji od 1. srpnja 1840. godine piše: “Župna crkva u Goli, koja je ove godine izgrađena, od čvrstog materijala i novog oblika, 17 hvati duga, 7 hvati i dva koraka široka, a do vremena izgradnje ove nove crkve župi je za crkvu služila drvena kapela, 8 hvati duga i 4 široka. Izgradio ju je vjerni narod ove župe.” Godine 1842. je napravljen toranj crkve, a zidovi su iznutra i izvana ožbukani. Crkva je pobijeljena iznutra i izvana, u novu crkvu su prenesene obnovljene orgulje iz stare kapele. Iste godine, 25. rujna, Franjo Milinković, podarhiđakon i župnik đurđevački je blagoslovio novu crkvu uz prisutnost mnoštva puka i susjednih svećenika. Velečasni Stjepan Ambreuš je 1843. godine otišao za župnika u Virje, a na njegovo mjesto golskog župnika je došao Tomo Ciglarić (koji je župnikom u Goli ostao do 1862. godine). Godine 1847. sagrađena je nova zidana župna kurija, a godine 1850. je podignut kameni kip Gospodina našega Isusa Krista i slika (kip) Blažene Djevice Marije kod kuće Maronić. Godine 1851. kupljeni su svijećnjaci za veliki oltar i kamenom je popločena golska župna crkva Sv. Tri Kralja, troškom golskih župljana.

Vojna krajina zauzela ovaj teritorij nakon oslobođenja Kaniže (1690.), ali je administrator fiska Nagy Gyoergy od Hrvata koji su se tu naselili uzimao 250 forinti, a od njegove smrti ga Hrvati uživaju besplatno. Hrvati su se udomili u Prekodravlju nakon što je Nikola Zrinski 1664. godine otjerao Turke iz Brežnice. Nakon obnove županije Šomođ 1693. počele su mjere istjerivanja Hrvata. Oni su sigurno tu živjeli 1752. kada pišu molbu da ostanu u Vojnoj krajini. Osim Hrvata očito je bilo Vlaha – toponim Vlaško polje kod Gole. Molba je riješena pozitivno 1753. od strane Marije Terezije i Prekodravlje je do 1871. u sastavu Vojne krajine.

Gospodari u srednjem vijeku: U županiji Šomođ, vlasnici – Szecsenyi, Zrinski (svaki je držao nekoliko sela), Zichy, Salaji (Vas Gyoergy – upravitelji od Salaja krajem 17. i početkom 18. stoljeća) i Zakanyi.

Srednjovjekovna naselja na teritoriju današnje općine Gola: Egyhaz (Cirkvišće), Gesztye (Gešće), Into (Hintov), Kocsila (kocsi*kola), Lankoc, Otok – Gornji i Donji, Popovo Jezero, Repaš, Sesvete, Sv. Elizabeta, Malo Szaniszlo, Telek (zemljište, gradilište), Tot-falu (Slavensko, hrvatskokajkavsko selo) i Vučje Selo.