Lovačka udruga “Zec” Gola-Gotalovo


Fotografija0192

Sam početak organiziranog lovstva na našem području datira iz ranih 20-tih godina prošlog stoljeća. Radilo se po sistemu zakupa na određeni broj godina. Zadnji lovozakupnik je bio gospodin Rudolf Trstenjak odvjetnik iz Koprivnice. (Zakup mu je istekao početkom 1945 godine)

Bila je razvijena i lovočuvarska služba koju je revno obavljao gosp. Mato Bosman iz Gotalova koji je ujedno bio i začetnik kinologije u našem kraju jer je bio i «odgajatelj lovačkih pasa» za gosp. Trstenjaka.

Lovačka udruga osnovana je 22 listopada 1945. godine. u Gotalovu pod imenom LOVAČKO DRUŠTVO GOLA SA SJEDIŠTEM U GOTALOVU po odobrenju Okružnog Narodnog Odbora Bjelovar koji je odobrenje izdao 26 listopada 1945 godine pod urudžbenim brojem 16882/45 (znači samo četiri dana nakon osnivačke skupštine.)

Osnovalo ju je 10 lovaca

  1. Franjo Antolić –  ratar iz Gotalova
  2. Mijo Antolić –  ratar iz Gotalova
  3. Mijo Kapusta –  ratar iz Koprivnice
  4. Ivan Kukec –  ratar iz Koprivnice
  5. Đuro Lovković –  ratar iz Gotalova
  6. Martin Nemec –  zubar iz Koprivnice
  7. Ivan Povijač –  ratar iz Koprivnice
  8. Ivan Premec –  kovač iz Gotalova
  9. Mijo Premec –  ratar iz Gotalova
  10. Dr. Rudolf Trstenjak –  odvjetnik iz Koprivnice

Za prvog predsjednika lovačkog društva izabran je Mijo Antolić iz Gotalova, a za prvog tajnika društva izabran je Ivan Premec također iz Gotalova. Društvo nadalje egzistira u tim teškim vremenima brojeći između 7 i 15 članova. U vremenu između 1955-56 godine društvo se gasi te  ostaje bez lovišta koje preuzima Šumarija Repaš. Sredinom 1957. godine ponovo se okupljaju članovi i osnivaju lovačko društvo pod imenom  ZEC Gola-Gotalovo.

Slika0201Zalaganjem članova lovačkog društva oduzeto lovište je vraćeno ali znatno umanjeno. Naime, Šumarija Repaš pripaja šumu svojem lovištu i pomiče granicu između dva lovišta na rub šume. Takve granice ostaju sve do 90-tih godina kada Šumarija Repaš predaje 300-ak hektara šumaraka uz rijeku Dravu na upravljanje LU Zec Gola Gotalovo.

Ekspanzijom poljodjelstva 80-tih godina korištenjem pesticida i herbicida te uporabom suvremene mehanizacije smanjuje se nekad prebogat fond sitne divljači. Porastom broja članova lovačke udruge te sve većim ulaskom stranih lovaca javlja se potreba za umjetno uzgojenom divljači, prvenstveno fazanskom.

Zbog tih potreba kupljeno je prvo zemljište u Gotalovu na kojem je izgrađeno prihvatilište za navedenu divljač i uređena remiza. Za potrebe čuvanja hrane na suhom mjestu te zaklona lovaca od atmosferskih utjecaja kupljen je autobus koji je služio kao sklonište i skladište.

Nekako u to vrijeme počinju se javljati težnje za vlastitim prostorom u kojem bi se članovi okupljali i družili. Dosadašnji sastanci i skupovi održavani su u javnim objektima ili privatnim kućama, a nerijetko i pod otvorenim nebom. Tada se javlja izvanredna prilika, na prodaji se našla kuća sa okolnim zemljištem u samom središtu lovišta. Kuća je na osami udaljena od prometnica i sela, a blizu rukavca rijeke Drave i šumaraka gdje obitava divljač.

Na izvanrednoj Skupštini lovaca odlučeno je da se prilika ne propusti te da se kupi ponuđena kuća. Na računu društva za kupnju nekretnine nije bilo dovoljno sredstava pa je za tu namjenu prodan autobus, a znatni dio sredstava izdvojili su sami članovi. Nekoliko lovaca odbija sudjelovati u kupnji kuće pa napuštaju lovačko društvo. Nakon kupnje objekta dragovoljnim radom članova društva obiteljska kuća pretvorena je u lovački dom. Uređena je velika sala za sastanke, kuhinja te manja prostorija koja se koristi za sastanke manjeg broja lovaca.

Na okolnom zemljištu izgrađena je drvena zgrada za potrebe odlaganja alata te spremanje drva. Uređen je okoliš i zasađeno je 200-tinjak borova. Volijera se također premješta u blizini lovačkog doma. Ulaganja se nastavljaju tako da je u lovačkom domu uređena gostinjska soba sa pripadajućim sanitarijama. Izgrađen je ljetnikovac sa ugrađenim elementima potrebnim za pripremu hrane. U blizini lovačkog doma izgrađena  je streljana za potrebe održavanja gađanja na glinene golubove, te je kupljeno više parcela zemljišta na kojima se siju kulture potrebne za prihranu divljači u nepovoljnim zimskim mjesecima. Uz pomoć općine Gola te velikim zalaganjem članova zamijenjeno je krovište lovačkog doma te je stavljen novi crijep čime je spriječeno prokišnjavanje objekta.

Ulaganja su velika i u lovište. Izgrađeno je desetak hranilišta za visoku divljač koja su raspoređena po dijelu lovišta gdje navedena divljač obitava. Nadalje je izrađeno nekoliko desetaka solišta koja su vrlo dobro prihvaćena i divljač ih koristi svakodnevno. Uređeno je više remiza u kojima se zadržava divljač te im one služe kao hranilište i zaklon u čistom poljoprivrednom okruženju. Za prihranu pernate divljači imamo izrađeni veliki broj hranilica.

Slika0055Naime, stav je Lovačke udruge da svaki član (lovac ili pripravnik za lovca) mora imati izrađeno hranilište za tu vrstu divljači, koje mora tijekom godine održavati i puniti hranom izvlastitog izvora. Od ove zadaće nisu oslobođeni ni najstariji lovci koji su inače oslobođeni svih ostalih radnih obveza. Da bi očuvali i povećali fond niske divljači organiziraju se brojni obvezni lovovi na lisice sa značajnim uspjehom. Iako gospodarima sa relativno malim lovištem internom uredbom Lovačkog društava dio lovišta zvan Ješkovo proglasili smo prirodnim rezervatom u kojem ne lovimo ptice močvarice. Naime, stari rukavac Drave pretvorio se u jezero sa velikim trščacima i pličinama. Na tim predjelima gnijezdi se veliki broj različitih ptica močvarica. Tu je svoj mir pronašlo i nekoliko obitelji labuda koje se tu već niz godina uspješno gnijezde.

Trenutačno stanje udruge

Lovačka udruga ZEC Gola-Gotalovo sada ima 41 člana a glavninu čine stanovnici prekodravlja dok je relativno mali broj članova iz drugih krajeva.

Predsjednik udruge je Branko Šlabek iz Novačke,
Tajnik je Zlatko Pavlić iz Goričkoga rođeni Gotalovčan,
Lovnik Je Dragutin Bobovec iz Gole,
Lovočuvar je Ivica Penzar iz Ždale,

Gospodarimo relativno malim lovištem od  3500 Ha, stisnutim sa Sjevera Mađarskom, a s Juga ćudljivom rijekom Dravom. To je kraj gdje se zemlja jako cijeni, te na žalost nas lovaca nema zapuštenih njiva i livada. Nema ni širokih međa koje bi zadržavale divljač u polju. S druge strane rijeka Drava nam često plavi veliki dio lovišta.

Unatoč tim problemima, velikim zalaganjem i odricanjem članova udruge, uspjeli smo uzgojiti i privući iz susjedne Mađarske zavidni broj krupne divljači. Naravno sve ovo ne bi bilo moguće bez vrijednih ruku lovaca te puno vremena i sredstava uloženih u lovište.

Godinama ulažemo u lovište puno više nego što iznesemo iz istog.